Kako odabrati banjo

Banjo je instrument koji većina ljudi poznaje iz jedne jedine scene u filmu, a onda ga godinama ne čuje. Pritom ga prepoznaješ u dvije sekunde i ujedno je jedan od najjeftinijih načina da kod kuće odsviraš nešto što zvuči posve drukčije od gitare. Ima metalan, zvonak ton koji se nosi kroz cijelu sobu i bez pojačala, a prve stvari na njemu naučiš brže nego što bi očekivao.

Stvar malo komplicira to što banjo nije jedan instrument, nego cijela obitelj. Može imati 4, 5 ili 6 žica, otvorena ili zatvorena leđa, a svaka se od tih kombinacija svira drukčije i pripada drugom žanru. Zato se isplati znati što zapravo želiš prije nego ga naručiš. Prođimo to od početka.

Za razliku od akustične gitare, koja ima drvenu gornjicu, banjo ima napetu opnu, posve jednako kao bubanj. Upravo zato i zvuči tako kako zvuči. Žica pokrene opnu, a ona titra puno brže od drva, pa je rezultat oštar, prodoran ton s kratkim odzvukom. Nema dugog odzvanjanja kao kod gitare, svaki se ton javi i odmah nestane, i upravo su zato brze dionice na banju tako razgovijetne.

Opnu drži napetom metalni obruč i niz kukica po obodu, kojima se napetost dotjeruje. Što je opna napetija, to je ton oštriji i glasniji. Kod boljih instrumenata ispod opne stoji još i tonski prsten, dakle teški metalni prsten koji zvuku dodaje tijelo i odzvuk. Tonski prsten jedna je od glavnih stvari koje dijele jeftini banjo od skupog, a ujedno i razlog zašto pošten instrument ima svoju težinu.

Peterožičani banjo onaj je klasični koji će ti vjerojatno prvi pasti na pamet. Prepoznaješ ga po petoj žici, koja je kraća od ostalih, počinje tek na 5. pragu i ima vlastiti ugađač smješten izravno u vratu. Na njoj se ne svira melodija, zvuči cijelo vrijeme isto i funkcionira kao takozvani dron, a upravo ona banju daje onaj prepoznatljiv zvonki karakter. Svira se iz tabulature, a desna ruka radi u takozvanim rolls, dakle u čvrstim obrascima trzanja preko žica, a ne u udaranju akorda kao na gitari. Želiš li svirati bluegrass, country ili old-time, to je jedini ispravan izbor, a iz naše ponude ovamo spada primjerice SX BJ405 ili rezonatorski Pasadena 01BJ001.

Četverožičani banjo postoji u dva oblika, tenorskom i plektrumskom, a svira se trzalicom. Nema dron žicu, pa zvuči nešto običnije i kod kuće je u posve drugoj glazbi. Na njemu se svira melodija, a ne akordi, i prema tome se i čita, dakle u irskoj narodnoj glazbi iz klasičnih nota ili po sluhu, dok se u dixielandu i starom jazzu iz 20-ih ide po akordnim oznakama. Vuče li te u tom smjeru, pogledaj SX BJ404.

Šesterožičani banjo malo je varanje, a istodobno najrazumnija stvar za svakoga tko već svira gitaru. Ugađa se naime posve jednako kao gitara, pa sjedneš za njega bez ijednog novog hvata, a zvuk banja dobiješ besplatno. Uz njega čitaš obične gitarske tabulature i akordne oznake, dakle ne učiš baš ništa novo. Pravu tehniku banja doduše nećeš usvojiti, ali ako samo želiš bendu dodati drukčiji zvuk, to je najbrži put. Kod nas ćeš naći SX BJ406 i bluegrass Stagg BJM30.

Druga velika odluka jest treba li banjo straga imati čvrsti poklopac, takozvani rezonator. To je ploča pričvršćena vijcima na stražnju stranu korpusa, a zadaća joj je odbiti zvuk prema naprijed, prema slušatelju. Banjo s rezonatorom zato je glasniji i oštriji, što je upravo ono što trebaš u bluegrass bendu, gdje moraš probiti kroz violinu, mandolinu i kontrabas. Većina instrumenata iz naše ponude, uključujući Pasadena 01BJ001 i Ortega OBJ150-WB, ima rezonator.

Banjo s otvorenim leđima nema rezonator, pa je tiši, topliji i znatno lakši. Na njemu se svira stil clawhammer, dakle stari američki način udara odozgo, i izbor je za sviranje kod kuće, na trijemu i u malom sastavu. Obično je i drukčije podešen, najčešće s višim položajem žica iznad pragova, što tom udaru odgovara. Ako te vuče old-time glazba, a ne utrka u brzini, bolje će ti sjesti, a nakon sat vremena sviranja neće te boljeti rame.

Kod opne vrijedi da gotovo svi pristojni instrumenti koriste opnu marke Remo, što je dobra vijest, jer je to provjeren standard i jeftino se mijenja. Pogledaj i broj kukica po obodu, jer je to pouzdan pokazatelj klase instrumenta. Jeftiniji ih modeli imaju oko 16 do 18, bolji 24, a profesionalni 30, poput spomenutog Stagga. Više kukica znači ravnomjernije napinjanje opne i stabilniji ton.

Kod vrata gledaj od čega je hvataljka. Palisandar je standard i naći ćeš ga i na jeftinijim modelima, što je u redu. Važnije je ima li vrat podesivu šipku, dakle onu kojom se vrat može izravnati kad se s vremenom savije. Bez nje se instrument nakon par godina teško popravlja. Svi modeli vrijedni razmatranja je imaju, ali kod najjeftinijih rabljenih primjeraka to provjeri.

U najnižoj klasi dobiješ funkcionalan instrument s Remo opnom, tijelom od okoumea ili mahagonija i palisandrovom hvataljkom. Odsvirat ćeš na njemu sve, samo će biti nešto tiši i ton neće imati toliko tijela, jer mu nedostaje pošten tonski prsten. Za početak je to ipak posve dovoljno i razuman je ulaz ako nisi siguran hoće li ti banjo sjesti. Pregled imaš među najjeftinijim banjima.

Srednja klasa donosi više kukica, teži hardver i prije svega onaj tonski prsten koji čuješ odmah. Instrument je glasniji, zvuči punije i bolje drži ugođenost, što je kod banja važnije nego kod gitare, jer napeta opna reagira i na temperaturu i na vlagu. Ovdje spadaju marke poput Ortega i Pasadena.

A ako već znaš da ćeš uz banjo ostati, isplati se pogledati više, gdje se plaća prije svega preciznost izrade i metal. Cijelu ponudu kroz sve cjenovne razine naći ćeš u kategoriji banjo, gdje su zastupljeni i SX, Stagg i Ibanez.

1. Peterožičani banjo ugađa se u otvoreni G, što znači da kad prijeđeš preko svih žica bez da išta pritisneš, zazvuči čisti G dur akord. Upravo zato na njemu možeš odsvirati nešto upotrebljivo već 10 minuta nakon raspakiravanja.

2. Ta kratka peta žica nije proizvodna greška ni ušteda materijala. To je dron žica koja zvuči jednako bez obzira na akord, i upravo ona stvara onaj prepoznatljiv zvuk banja.

3. Banjo ima afričke korijene. U Ameriku su ga donijeli porobljeni ljudi iz zapadne Afrike, gdje se sviralo na instrumentima s tijelom od osušene tikve i napetom kožom. Tek je mnogo kasnije postao simbol američke ruralne glazbe.

4. Moderni bluegrass stil smislio je 40-ih godina Earl Scruggs, kada je došao na sviranje s 3 prsta umjesto dotadašnjeg udara odozgo. Njegova se tehnika i danas zove jednostavno Scruggs style i razlog je zašto banjo u bluegrassu zvuči tako brzo.

5. Prije pojave pojačala banjo je bio najglasniji žičani instrument u bendu i upravo je zato sjedio u prvim jazz orkestrima umjesto gitare. Kad su stigli mikrofoni i električne gitare, jazz je prešao na gitaru, a banjo se povukao u folk.

Prva su stvar žice, jer one koje dolaze s jeftinijim instrumentom uglavnom nisu ništa posebno, a zamjena za pristojan set učinit će više nego što bi očekivao. Druga je stvar rezervna opna, ne odmah, ali računaj da se s vremenom rastegne i da je potrošni materijal jednako kao žice.

Dalje će ti trebati štimer, i to više nego kod gitare, jer se banjo brže rasštima. Dobro dođe i kapodaster, samo pazi, za banjo trebaš uži nego gitarski, a peta se žica rješava zasebnim kapodasterom. A kako banjo ima isturene okove koji se lako ogrebu, uzmi uz njega odmah torbu ili čvrsti kofer.

Tu je dobro znati u što ulaziš. Banjo se ne uči iz klasičnih nota, nego iz tabulature, koja umjesto visine tona pokazuje izravno žicu i prag, a kod peterožičanog i kojim prstom trzaš. Ako već sviraš gitaru, to ti je poznat teren i prijeći ćeš na banjo bez problema. Imamo i škole za potpune početnike koje te provedu kroz tehnike poput hammer-ona, slidea i pull-offa, dakle upravo kroz ono na čemu sviranje banja počiva. A ako s čitanjem zapisa krećeš od nule, pomoći će ti Kako čitati note.

Odlučuje prije svega to što želiš svirati. Za bluegrass i country idi na peterožičani banjo s rezonatorom, što je ujedno najčešći izbor i uz njega ćeš naći najviše materijala za učenje. Za old-time i sviranje kod kuće odaberi peterožičani s otvorenim leđima, bit će tiši i lakši. Za jazz i irsku glazbu posegni za četverožičanim. A ako već sviraš gitaru i želiš samo novi zvuk bez učenja ispočetka, uzmi šesterožičani, sjest ćeš za njega u minuti.

Ako se i dalje ne možeš odlučiti, nema veze, banjo spada među instrumente koje se isplati prvo uzeti u ruke. Stavi jedan uz drugi rezonatorski i onaj s otvorenim leđima i 5 minuta reći će ti ono što iz opisa nećeš iščitati. Cijela ponuda banja dobra je polazna točka za sužavanje izbora, a ako biraš prvi instrument uopće, pomoći će ti i Podjela glazbenih instrumenata.