Kako zamijeniti žice na gitari

Žice se mogu zamijeniti na dva načina. Ili doneseš gitaru u neki od naših showrooma pa ti to napravimo dok čekaš, uz provjeru instrumenta, ili to napraviš sam kod kuće po ovom vodiču. Predlažemo drugo, jer je to jedino održavanje koje ćeš redovito raditi dokle god sviraš, a nakon nekoliko puta traje dvadeset minuta za kuhinjskim stolom.

Ne treba ti radionica ni iskustvo, dovoljna su tri jeftina pomagala i malo strpljenja iz prve. Proći ćemo cijeli postupak od trenutka kad popustiš prvu žicu do posljednjeg štimanja dva dana kasnije, a budući da se akustična, električna i klasična gitara razlikuju upravo po tome kako je žica pričvršćena kod konjića, svaka dobiva svoj dio, dok su ostali koraci za sve tri isti.

Većina ljudi shvati da ima stare žice puno kasnije nego što je trebala, jer se žica ne potroši preko noći, nego blijedi polako i neprimjetno. Prvo nestane sjaj i akord koji je prije mjesec dana lijepo zvonio odjednom zvuči plosnato. Zatim počne bježati štim, gitara pada nakon par pjesama, a pojedine žice se međusobno razilaze iako su mašinice potpuno u redu. A kad prijeđeš prstom po donjoj strani žice iznad pragova, napipaš ureze kojih prije nije bilo.

Pomaže i običan pogled. Hrđa, tamne mrlje i zelenkasta naslaga na omotanim žicama znače da je pod omot ušao znoj zajedno s vlagom, a takva ti žica troši pragove puno brže nego nova. Štedjeti na žicama se ne isplati, jer se ušteđenih pet eura kasnije vrati kao znatno veći račun za brušenje pragova.

Koliko često sviraš	Kada mijenjati
dnevno sat i više	svaka 3 do 4 tjedna
nekoliko puta tjedno	svaka 2 do 3 mjeseca
povremeno par pjesama	dvaput godišnje
sviraš svirke	prije svakog većeg nastupa

Brojke u tablici uzmi kao primjer, a ne kao pravilo, jer jedan čovjek uništi set u dva tjedna, a drugi na istoj gitari izdrži pola godine. Odlučuje kiselost znoja, broj sati na instrumentu i to brišeš li žice nakon sviranja.

Prije nego se baciš na samu zamjenu, na stolu bi ti već trebao ležati novi set, jer rastavljena gitara nije stanje u kojem želiš proučavati razlike među debljinama. Cijeli izbor po materijalu, debljini i tipu instrumenta razrađuje članak kako odabrati žice za gitaru, a kad već znaš što tražiš, naći ćeš to u gitarskim žicama.

Ovisno o instrumentu ideš u žice za akustičnu gitaru, u žice za električnu gitaru, u najlonske žice za klasičnu gitaru, eventualno u setove žica za klasičnu gitaru, a ako nadopunjuješ samo jednu puknutu, postoje i pojedinačne žice. Bas ima svoju kategoriju u žicama za bas gitaru.

Dovoljna su ti tri pomagala koja zajedno koštaju manje od jednog seta žica. Najviše vremena štedi namotač žica, jer ručno okretanje šest mašinica traje duže od cijele ostatka zamjene, a većina namotača ima na kraju i urez za vađenje klina, pa dobivaš dva alata u jednom.

Drugo pomagalo su kliješta za žice, dakle male štipaljke kojima odrežeš višak žice. Bez njih moraš žicu savijati ukrug dok ne pukne, što je sporo i ostane oštar vrh za koji se zakvačiš pri svakom štimanju. Treća stvar je štimer, koji trebaš ne samo na kraju nego i usput, budući da se nove žice prvih sati same zatežu.

Osim toga pripremi krpicu i nešto iz gitarske kozmetike, primjerice sredstva za čišćenje Dunlop, krpe za čišćenje i poliranje Dunlop, cijeli set za čišćenje Dunlop ili sredstva za čišćenje D'Addario, jer pri zamjeni dolaziš do mjesta do kojih inače ne dolaziš. Gitaru položi na stol i pod vrat joj stavi smotani ručnik da leži stabilno i da se ne ljulja pri svakom potezu, a ako je nemaš gdje odložiti između sviranja, isplati se dokupiti i stalak za gitaru.

O ovome razmišlja skoro svatko tko prvi put mijenja žice, a u većini slučajeva je taj strah nepotreban. Vrat obične gitare građen je da podnese promjene napetosti, a dvadeset minuta bez žica ne šteti mu ništa više od promjene vremena. Kad skineš sve odjednom, dobivaš pristup cijeloj hvataljci i glavi, pa tom prilikom instrument i temeljito očistiš.

Postoje ipak tri situacije u kojima stvarno mijenjaj jednu po jednu. Prva je gitara s Floyd Roseom ili plivajućim tremolom, gdje konjić drži u ravnoteži napetost žica prema oprugama u tijelu, pa se nakon otpuštanja svih prevrne unatrag i podešavanje kreće ispočetka. Druga je instrument s nezalijepljenim konjićem koji drži samo pritisak žica, i ondje prije početka olovkom ocrtaj njegov položaj. A treći put se isplati ići jednu po jednu kad god nisi siguran kako je gitara izvorno bila složena, jer ti preostale žice služe kao živi predložak.

Počni tako da okrećeš mašinicu dok žica potpuno ne izgubi napetost i ne počne visjeti. Tek tada je smiješ odrezati kliještima za žice, jer napeta žica nakon rezanja odskoči, ogrebe lak i u gorem slučaju pogodi oko. To je jedino mjesto u cijelom postupku gdje se stvarno možeš ozlijediti, pa se nemoj žuriti.

Otpušteni kraj zatim izvuci iz valjka mašinice, a ako zapne, nemoj ga čupati silom, nego odmotaj navoje namotačem. Ako se pritom valjak vrti u prazno ili u njemu osjećaš zazor, problem nije u žici nego u samoj mašinici, koja se može zamijeniti zasebno.

Trenutak kad je hvataljka bez žica dolazi par puta godišnje, pa ga iskoristi. Suhom krpicom obriši naslagu ispod mjesta gdje žice inače leže i najčešće ćeš se iznenaditi koliko se toga skupilo u par mjeseci, jer je riječ o smjesi znoja, prašine i istrošenog metala.

S uljem za hvataljku budi oprezan, jer oko njega kruži više loših savjeta nego dobrih. Ide isključivo na nelakirano drvo, dakle na palisander ili ebanovinu, i sasvim mirno je dovoljno dvaput godišnje. Na lakirani javor, kakav ima većina gitara tipa Fender Stratocaster, ulje ne ide uopće, budući da lak ništa ne propušta i jedino što postigneš je masna površina na kojoj se drži prašina. Ako ga ipak koristiš, nanosi ga uvijek na krpicu, a ne izravno na drvo, višak odmah obriši i pusti hvataljku da malo odstoji. Prikladne pripravke naći ćeš u gitarskoj kozmetici i u sredstvima za čišćenje Dunlop.

Od ovog mjesta postupak se dijeli prema tome kakvu gitaru imaš, jer je upravo pričvršćivanje kod konjića jedini dio zamjene koji se bitno razlikuje kod akustične, električne i klasične.

Kod akustične žicu u konjiću drži klin i baš tu nastaje najviše nepotrebne štete. Klin nikad ne podiži kliještima sa strane, jer će se ili slomiti ili ti odlomiti drvo oko rupe, a takav popravak košta više od deset setova žica. Umjesto toga prvo gurni žicu prema unutrašnjosti tijela, čime oslobodiš kuglicu ispod ploče konjića, a onda klin lako izvučeš urezom na namotaču. Ako ni tako ne izlazi, znači da odozdo i dalje pritišće kuglica, a ne da klin sjedi čvrsto. A ako se jedan ipak slomi, nije tragedija, klinovi za konjić prodaju se zasebno i u setovima.

Novu žicu provuci kroz rupu, gurni je unutra i klin vrati tako da mu žlijeb gleda prema otvoru rezonancije, dakle prema samoj žici. Zatim polako vuci žicu prema gore dok ne osjetiš da je kuglica iznutra sjela na ploču konjića, a klin pritom pridrži palcem. Ako preskočiš ovaj korak, žica će nakon zatezanja iskočiti zajedno s klinom, u pravilu točno na prvom akordu. Prikladne setove naći ćeš u žicama za akustičnu gitaru, a najkorištenije debljine su .011 i .012.

Električne gitare imaju nekoliko tipova mostova i o tome ovisi postupak. Ako žica ide kroz tijelo, provučeš je straga i vučeš dok kuglica ne sjedne na stražnju stranu instrumenta. Kod mostova tipa top-load, dakle onih u koje se žica stavlja odozgo, jednostavno je zakačiš izravno u most. Kod tremola tipa Stratocaster žica ide kroz blok skriven ispod stražnjeg poklopca, pa poklopac odvij i pazi da se žice unutra međusobno ne prekriže. Ako primijetiš da ti je neki dio istrošen, pogledaj gitarske mostove ili odmah cijeli gitarski hardver.

Posebno poglavlje je Floyd Rose, gdje mijenjaj strogo jednu po jednu žicu, fine ugađalice još prije početka vrati na sredinu raspona, a žicu u stezaljku stavljaj ravno, ne ukoso. Cijeli postupak razradili smo u članku kako podesiti Floyd Rose. Ako prijeđeš na drugu debljinu, mijenja se napetost, a s njom i položaj mosta, pa dobro dođe i vodič kako podesiti električnu gitaru.

Debljine kod električne kreću niže nego kod akustične, najčešća je .009, koja se lako povlači, i .010, koja daje puniji ton, a cijeli izbor naći ćeš u žicama za električnu gitaru.

Klasična gitara je jedina kod koje žica nema kuglicu na kraju, pa je moraš zavezati, i premda na prvi pogled izgleda komplicirano, kod druge žice ide već samo od sebe. Provuci kraj žice kroz rupu u konjiću od sebe, pusti da viri oko 5 cm, omotaj ga natrag oko vlastite žice i provuci ispod nastale petlje.

Razlika je u broju omota. Kod tri bas žice dovoljna su dva, jer njihova omotana površina dobro drži, ali kod tri visoke napravi tri ili četiri, budući da je prozirni najlon klizav i s dva omota čvor jednostavno popusti pri prvom štimanju. Zatezaj polako i pritom prati steže li se čvor iza ruba konjića, a ne na njemu, jer će ti inače rub s vremenom prerezati žicu. Setove naći ćeš u najlonskim žicama za klasičnu gitaru i u setovima žica za klasičnu gitaru, a sam instrument obrađuje članak kako odabrati klasičnu gitaru.

Prije nego što išta počneš namatati, provuci žicu kroz rupu u valjku i ostavi iza sedla slobodnu rezervu od otprilike dva do tri prsta. Bez te rezerve nemaš od čega napraviti potrebne navoje i žica će ti se protezati u valjku, no ako je ostaviš previše, na valjku nastane neuredna hrpa žice koja se danima sliježe, a s njom i štim.

Baš tu nastaje većina problema sa štimom, onih koje ljudi poslije svaljuju na jeftin instrument ili loše mašinice. Žice se trebaju namatati prema unutrašnjosti glave tako da od valjka do sedla idu što ravnije, a na klasičnoj glavi s rasporedom tri plus tri to znači da se bas žice vrte u jednom smjeru, a visoke točno u suprotnom.

Broj navoja nije pitanje izgleda nego funkcije. Na omotanim bas žicama dovoljna su dva do tri navoja, jer njihova hrapava površina drži trenjem sama od sebe, ali na tankim visokima napravi radije tri do pet, inače se glatka žica u valjku proteže i gitara će ti padati, makar je naštimao deset puta zaredom. Navoji se uz to trebaju lijepo slagati jedan ispod drugoga prema dolje ka glavi i ne smiju se križati, jer se prekrižena žica tijekom sviranja postupno sliježe, a ton pada još i dva dana kasnije.

Kad je žica otprilike naštimana, višak žice odreži kliještima kratko, tik uz valjak. Nemoj ostavljati par centimetara za svaki slučaj, jer se za takav kraj zakvačiš pri svakom štimanju, a u futroli ti pri nošenju ogrebe lak na glavi.

Nove žice dolaze s tvorničke role smotane i prvih se sati same zatežu, pa ako ih ne rastegneš rukom, štimat ćeš nakon svake pjesme i početi za to kriviti proizvođača. Zato prvo naštimaj gitaru otprilike, onda uhvati žicu kod dvanaestog praga i nježno je povuci od hvataljke prema gore, otprilike 2 cm, i tako prođi cijelu njezinu dužinu od konjića do glave.

Zatim naštimaj i ponovi cijeli postupak tri do četiri puta, a gotov si onda kad se ton nakon povlačenja prestane mijenjati. Ne moraš pritom biti grub, jer je cilj slegnuti navoje i izjednačiti napetost po cijeloj dužini, a ne rastegnuti žicu silom. Čelične žice se smire nakon par sati sviranja, dok najlonske traže tri do pet dana i prvi dan ćeš ih štimati i nekoliko puta.

Naštimaj gitaru načisto štimerom i onda prijeđi svaku žicu po cijeloj dužini vrata, slušajući zvecka li negdje o prag. Ako nisi siguran u postupak, cijelo štimanje korak po korak razrađuje članak kako naštimati gitaru.

Na kraju provjeri još dvije stvari na koje se nakon zamjene zaboravlja. Prva je visina žica iznad hvataljke, druga je štimaju li akordi na dvanaestom pragu jednako čisto kao na prvom. Pri prelasku na drugu debljinu mijenja se naime vuča na vrat i instrument često zatraži i njegovo podešavanje, što je uobičajeno, a ne kvar. A dok ti je gitara u ruci, pogledaj i imaš li uopće čime svirati, jer trzalice nestaju i brže od žica, i ne leži li ti negdje zaboravljeni kapodaster.

Grešaka koje pri zamjeni žica viđamo iznova ima samo nekoliko i sve se mogu izbjeći. Najopasnije je rezanje napete žice, koja nakon rezanja odskoči i osim laka može pogoditi i lice, pa uvijek prvo popusti napetost. Odmah iza toga je podizanje klina kliještima, jer je odlomljeno drvo oko rupe u konjiću popravak skuplji od deset setova žica zajedno.

Sljedeće tri greške nisu opasne, samo su naporne. Premalo navoja na visokim žicama uzrokuje da gitara ne drži štim, a čovjek onda traži kvar u mašinicama koje su posve u redu. Preskočeno rastezanje znači dva dana štimanja umjesto sviranja, i opet stradaju žice, iako nisu krive. A ako prijeđeš na niži štim bez promjene debljine seta, žice će visjeti i izgubit ćeš baš onaj ton koji si htio.

Ako se pri zamjeni ipak nešto slomi, većina sitnica može se dokupiti zasebno u rezervnim dijelovima za gitare, a ostatak stvari koje se isplati imati kod kuće naći ćeš na jednom mjestu u gitarskoj opremi.

Cijela zamjena stoji na pet stvari i kad ih zapamtiš, ostalo je rutina. Popusti žicu prije nego je odrežeš. Klin iz konjića oslobodi pritiskom prema unutrašnjosti tijela, nikad kliještima. Ostavi na glavi rezervu od dva do tri prsta i namotaj tri do pet navoja na tankim žicama, pri čemu prvi vodiš iznad kraja žice, a ostale ispod njega. Zatim žice temeljito rastegni i tek na kraju naštimaj načisto.

Prva zamjena oduzet će ti sat vremena i bit ćeš nervozan, druga pola sata, a kod treće ćeš već razmišljati o nečem drugom. Set žica pritom košta manje od ručka, pa se ne boj mijenjati ih češće nego što misliš da treba, jer razliku u zvuku čuješ odmah. A ako ti se ni nakon čitanja ne da, donesi gitaru u naš showroom i zamijenit ćemo ti žice dok čekaš.

Ako sviraš sat dnevno, računaj otprilike na jedan set mjesečno, a kod povremenog sviranja mirno će izdržati pola godine. Odlučuje ipak stanje žica, a ne kalendar, pa kad zvuče tupo, prestanu držati štim ili na njima napipaš ureze, vrijeme je bez obzira na to koliko davno si ih stavio.

Možeš i upravo za to služe pojedinačne žice, koje se prodaju na komad. Nova žica će ipak zvučati svjetlije od ostatka seta i nekoliko će se dana zatezati, pa ako set već ima par mjeseci, isplati se zamijeniti sve odjednom.

Kod obične gitare ne, jer je vrat građen za promjene napetosti i dvadeset minuta bez žica mu ne šteti. Jednu po jednu mijenjaj samo kod Floyd Rosea, kod plivajućeg tremola i kod instrumenata s nezalijepljenim konjićem, gdje bi ti se raspalo podešenje.

Na omotanim bas žicama dovoljna su dva do tri, a na tankim visokima napravi tri do pet. Trebaju ići jedan ispod drugoga prema dolje i ne smiju se križati, pri čemu prvi navoj vodiš iznad kraja žice, a sve ostale ispod njega, da se kraj sam zaključa.

Gotovo uvijek zato što nisu bile kako treba rastegnute ili imaju premalo navoja na valjku. Povuci svaku žicu kod dvanaestog praga prema gore, naštimaj i ponovi nekoliko puta, a ako podbacuje samo jedna određena, pogledaj njezino namatanje i zapinje li u sedlu. Kad se valjak slobodno vrti, istrošena je mašinica.

Nikako ga ne vuci kliještima, jer ćeš odlomiti drvo. Prvo gurni žicu prema unutrašnjosti tijela da se kuglica oslobodi ispod ploče konjića, a onda klin izvučeš urezom na namotaču, budući da otpor gotovo uvijek stvara kuglica odozdo, a ne sam klin. A ako se ipak slomi, novi klinovi za konjić koštaju par eura.

Možeš, ali će ti trajati otprilike tri puta duže, a savijeni kraj žice ostat će oštar umjesto čisto odrezan. Oba pomagala zajedno koštaju par eura i naći ćeš ih u alatu za gitaru, pa se isplati kupiti ih odmah s prvim setom.

Koristi ga samo na nelakiranom drvu, dakle na palisanderu i ebanovini, i dvaput godišnje je sasvim dovoljno. Na lakiranom javoru ulju nije mjesto, budući da ga lak ne prima, i uvijek ga nanosi na krpicu, a ne izravno na drvo, pri čemu višak odmah obriši. Prikladni pripravci su u gitarskoj kozmetici.

Prvi put računaj na sat vremena, jer ćeš provjeravati svaki korak, ali nakon nekoliko ponavljanja to riješiš za dvadeset minuta. Klasična gitara uvijek traje nešto duže od ostalih, jer čvorovi kod konjića traže strpljenje i ne mogu se ubrzati.

Zato što na nju na tom mjestu pritišće nešto oštro i isto će raditi i sljedećem setu. Ako puca kod konjića, obično je na sedlu oštar brid ili urez i rješenje je zamjenski dio iz gitarskih mostova, a ako puca kod glave, uzrok je loše obrađeno gornje sedlo.

Bas ima vlastiti postupak, deblje žice i dulju menzuru, dakle dužinu žice koja titra, pa mu se isplati posvetiti zasebno. Setove naći ćeš u žicama za bas gitaru, a cijeli vodič korak po korak razrađuje članak kako zamijeniti žice na bas gitari.

Nakon prelaska na deblji set primijetit ćeš da kapodaster reagira osjetljivije, jer prevelik pritisak vuče tonove prema gore pa akordi zvuče visoko. Zato ga zatezaj samo toliko da žice ne zveckaju, i ni malo više.