Top 10 albuma koji su definirali synth-pop 80-ih
Sintesajzer je dugo bio luksuz. U šezdesetima je zauzimao cijeli zid studija i koštao kao auto. Onda se smanjio, pojeftinio, a početkom osamdesetih nabavio ga je i bend bez novca. Ovo je deset albuma na kojima stoji synth-pop osamdesetih. Ni jedan ti ne bi trebao faliti kod kuće.
Sintesajzer je dugo bio luksuz. U šezdesetima je zauzimao cijeli zid studija i koštao kao auto. Onda se smanjio, pojeftinio, a početkom osamdesetih nabavio ga je i bend bez novca. Kraftwerk su dotad već pokazali što se s njim može. Ostatak desetljeća pripao je ritam mašinama i jednom dobrom refrenu. Ovo je deset albuma na kojima stoji synth-pop osamdesetih. Ni jedan ti ne bi trebao faliti kod kuće.
10. Yello – Stella (1985)
Dvojica Švicaraca koji se nisu ni pravili glazbenicima. Boris Blank nikad nije studirao glazbu i pjesme je lijepio od tisuća zvukova koje je sam snimio u vlastitu arhivu. Uz njega Dieter Meier nije pjevao, samo je govorio, kao da ti nešto šapće na uho.
Oh Yeah znaš i ako za Yello nikad nisi čuo. Sam redatelj John Hughes zatražio je pjesmu za film Ferris Bueller's Day Off i od tada svira svaki put kad slijedi nešto skupo ili nepodopština. Vicious Games i Desire dokazuju da album nije samo jedna šala.
Fun fact: Meier je bankarov sin koji je studij prava zamijenio profesionalnim igranjem na sreću. Igrao je i u švicarskoj golf reprezentaciji, a u studio je dolazio više kao likovni umjetnik nego kao glazbenik.

9. Yazoo – Upstairs at Eric's (1982)
Vince Clarke je napisao Depeche Mode prve hitove i onda otišao iz benda na vrhuncu. Nije htio slavu, htio je skladati. Alison Moyet je u Melody Makeru dala oglas da traži blues bend, a Clarke joj se jedini javio. Oboje su odrasli u Basildonu.
Ta kombinacija nije smjela funkcionirati. Njegove mašine su hladne, njezin glas nije. Only You, Don't Go i Situation i danas zvuče kao uputa kako iz toga napraviti pop. Yazoo su izdržali dva albuma i razišli se na vrhuncu, a Clarke je zatim osnovao Erasure.
Fun fact: Godinu kasnije Flying Pickets su Only You otpjevali a cappella i odveli je na prvo mjesto britanske božićne liste. Clarke nije morao ništa učiniti, a imao je najbolji Božić u karijeri.

8. Alphaville – Forever Young (1984)
Marian Gold i njegova dva kolege htjeli su glazbu koja zvuči kao europski film. Zato njihov debi nije samo plesan, nego i tužan i malo napuhan. I ime benda uzeli su iz filma, onog Jeana-Luca Godarda.
Big in Japan i Sounds Like a Melody ljetni su hitovi, ali Alphaville drži na mjestu naslovna pjesma. Forever Young je spora i patetična i baš zato su je dvadeset godina kasnije počeli svirati na maturalnim balovima i na pogrebima po cijelom svijetu.
Fun fact: Big in Japan nije o slavi. O paru je zavisnom o heroinu kod berlinske stanice Zoo, koji si utuvljuje da će jednom biti negdje drugdje.

7. New Order – Power, Corruption & Lies (1983)
Kad je umro Ian Curtis, Joy Division su prestali postojati preko noći. Tri preostala člana mogla su nastaviti svirati isto. Umjesto toga kupili su sekvencer i ritam mašinu i učili ih koristiti živo, iako im je na početku padalo na koncertima.
Ovo je prvi album koji je cijeli njihov. Age of Consent i Your Silent Face zvuče kao tuga na koju se može plesati. Iste godine, izvan albuma, izašla je Blue Monday, dvanaestica koja je spojila disko i rock i najprodavaniji je 12-inčni singl svih vremena.
Fun fact: Peter Saville je u njihovoj prostoriji za probe našao disketu i od nje napravio omot za Blue Monday u mjerilu dvanaestinčne ploče. Naslov pjesme na njemu nećeš naći, kodiran je abecedom u bojama. Legenda kaže da je izrada bila toliko skupa da je Factory gubio na svakom primjerku.

6. Eurythmics – Sweet Dreams (Are Made of This) (1983)
Annie Lennox i Dave Stewart prije su bili i par i bend, i raspalo im se oboje. S kreditom od pet tisuća funti sagradili su studio na tavanu starog skladišta iznad radionice za uramljivanje slika u Londonu. Snimali su na osam kanala i nisu imali što izgubiti.
Onaj najpoznatiji riff ne svira gitara ni bas, nego sintesajzer. Sweet Dreams, Love Is a Stranger i Here Comes the Rain Again učinile su Eurythmics svjetskim duom u godinu dana. Lennox se uz to ošišala nakratko, nafarbala u narančasto i obukla muško odijelo.
Fun fact: Kravu u spotu za Sweet Dreams smislio je Stewart, obožavatelj surrealista Dalíja i Buñuela. Lennox je to objašnjavala jednostavno: tu su ljudi sa svojim ambicijama, i tu je krava.

5. a-ha – Hunting High and Low (1985)
Tri Norvežana preselila su se u London s jednom pjesmom na koju nitko nije ulagao. Snimili su je tri puta. Dva puta je propala, a tek treća verzija dobila je spot koji je sve promijenio.
Klavijaturni riff Take On Me nastao je još u njihovom školskom bendu Bridges, kad je Magne Furuholmen imao petnaest. Svirao ga je na Rolandu Juno-60, koji su u studiju naslojili s Yamahom DX7. Morten Harket dodao je falset koji se ne zaboravlja, a The Sun Always Shines on T.V. dokazala je da a-ha nisu bend jednog hita.
Fun fact: Spot je nastao rotoskopijom, crtanjem direktno po filmskim sličicama. Bilo ih je oko tri tisuće, a posao je trajao šesnaest tjedana. Spot je zatim osvojio šest MTV nagrada i pjesmu izbacio na prvo mjesto u SAD-u.

4. Tears for Fears – Songs from the Big Chair (1985)
Roland Orzabal i Curt Smith poznavali su se iz tinejdžerskih godina u Bathu i oba je odgajala mama, očevi su im u životu izostali. Prvi album Tears for Fears izgradili su na terapiji i ljutnji. Na drugom su odlučili da će zvučati velebno, pa su dodali žive bubnjeve, gitarske solaže i orkestralne plohe.
Shout nije pjesma o vikanju na nekoga, nego o tome da ne dopustiš da te ušutkaju. Everybody Wants to Rule the World i Head Over Heels zatim su osvojile Ameriku i od dva klinca iz Batha napravile stadionski bend.
Fun fact: I naslov albuma i pjesma Shout dolaze iz filma Sybil o pacijentici s višestrukom osobnošću. Ta velika fotelja je terapeutova, jedino mjesto gdje se osjećala dovoljno sigurno da govori o svom djetinjstvu.

3. Pet Shop Boys – Actually (1987)
Neil Tennant je pisao za glazbeni časopis Smash Hits. U kolovozu 1981. ušao je u hi-fi trgovinu na londonskoj King's Road jer mu je trebao konektor za Korg MS-10 i tamo se zapričao s Chrisom Loweom. Otkrili su da žele isto. Plesnu glazbu s tekstovima o novcu, klasama i o Londonu.
It's a Sin je najdramatičniji pop singl desetljeća i Tennant u njoj obračunava s katoličkom školom. Rent je najhladnija balada o tome da nekoga izdržavaju. What Have I Done to Deserve This? otpjevali su s Dusty Springfield i time je vratili u središte pozornosti.
Fun fact: Prekretnica je došla 1983., kad je Smash Hits poslao Tennanta u New York na intervju s The Police. Put je iskoristio da si tamo nađe producenta. Na omotu Actually zijeva, a ta dosadna poza postala je potpis Pet Shop Boysa.

2. Kraftwerk – Computer World (1981)
Kraftwerk iz Düsseldorfa radili su glazbu o stvarima o kojima nitko nije pjevao. O podacima, o brojevima i o tome da ćemo jednom svi imati računalo kod kuće. Ralf Hütter i Florian Schneider su u studiju Kling Klang gradili vlastite instrumente, jer im kupljeni nisu bili dovoljni.
Computer Love, Pocket Calculator i Numbers prestigle su vrijeme za deset godina. Pocket Calculator bend je snimio i na njemačkom, francuskom i japanskom. Ritam iz Numbers razložili su američki producenti i na njemu izgradili electro i hip hop. Kome se hoće vidjeti gdje je počelo, nek pusti i The Man-Machine iz 1978.
Fun fact: Chris Martin iz Coldplaya htio je melodiju Computer Love za pjesmu Talk, pa je Ralfu Hütteru napisao pismo kao učenik na času njemačkog. Odgovor je bio jedna riječ, yes. Kraftwerk su usto dali Casiju preraditi kalkulator VL-80 tako da se na njemu može svirati.

1. Depeche Mode – Music for the Masses (1987)
Depeche Mode su počeli kao slatki bend za tinejdžere, a hitove im je pisao Vince Clarke. Kad je otišao, pisanje je preuzeo Martin Gore i počeo zvuk vući u mrak. Šesti album je trenutak u kojem je pop bend postao nešto veće i ozbiljnije.
Never Let Me Down Again otvara album riffom koji zvuči kao lavina i još ga na koncertima izvode kao himnu. Strangelove i Behind the Wheel dodale su eleganciju i napetost. Glas Davea Gahana u međuvremenu je dorastao u registar koji publika od njega očekuje do danas.
Fun fact: Naslov je došao s ploče Music for the Millions koju je Gore kupio i bendu je to bilo smiješno. Turneja je završila na kalifornijskom stadionu Rose Bowl pred više od šezdeset tisuća ljudi. Snimka je izašla kao film 101, jer je to bio sto prvi i istovremeno posljednji koncert turneje.

Osamdesete i dalje igraju
Synth-pop nikad nije nestao, samo se preselio. Klasici izlaze u remasteriranim reizdanjima na LP pločama i CD-u, a istom se zvuku vraća synthwave. Želiš li dublje, pusti Human League, Soft Cell, Garyja Numana, Ultravox i Simple Minds. Pionire ćeš naći kod Jeana-Michela Jarrea, Giorgia Morodera, Tangerine Dream i Vangelisa.
Taj zvuk danas složiš i kod kuće. Pogledaj sintesajzere i analogna reizdanja klasike od Rolanda, Korga i Behringera. Ritam rješava groovebox, za put je dosta džepni sintesajzer. Ploče pusti s gramofona, doštimaj slušalicama i ostatak dopuni merchom. Prethodni dio serije imamo o nu metalu.
Izvor fotografije: Wikipedia, Shutterstock