Kako ovladati virtualnim gitarskim efektima u DAW-u

Javna je tajna glazbene produkcije da je najbolji pedalboard računalo. Ne zato što bi kutijice prestale biti dobre, nego zato što spojeve koje si u fizičkom svijetu može priuštiti šačica ljudi u DAW-u posložiš u nekoliko minuta i bez ijednog kabela.

Gitarski chain samo je engleski naziv za niz efekata, pojačala i zvučnih kutija spojenih jedno za drugim, koji daje tvoj konačni zvuk. U hardveru je to najskuplji i najmanje fleksibilan put, jer svaki komad košta novac, prostor i vrijeme za spajanje, a kad to mora raditi i uživo, cijena raste još brže. U računalu imaš isto to za djelić i s mogućnošću da sve presložiš u dva klika.

Proći ćemo to od A do Ž u pet koraka. Namjestit ćeš ulaz, uključiti gate, posložiti efekte u ispravan redoslijed, dodati pluginove drugih proizvođača i na kraju izgraditi paralelne efektne putove, koji su prava prednost računala. Uz svaki korak dobivaš savjete iz prakse i postavke zahvaljujući kojima ti neće početi zapinjati. Cijelu epizodu imaš na našem YouTube kanalu, prvi dio ovdje i drugi ovdje.

Ako si već čitao naš vodič za pedalboard, načelo znaš. Signal ide iz gitare kroz štimer, kroz gate, kroz distorzije, u glavu, kroz zvučnu kutiju, a na kraju se dodaju delay i reverb. Redoslijed nije slučajan i u računalu vrijedi potpuno isti.

Razlika je u tome što si možeš priuštiti. Želiš čuti kako tvoj riff zvuči kroz četiri glave i tri zvučne kutije? U hardveru je to sedam kupnji i dva dana nošenja, u računalu četiri klika. Želiš pravi stereo chain u kojem se modulacije šire u strane onako kako to čuješ na pločama? U fizičkom svijetu za to trebaš stereo pojačalo sa stereo efektnom petljom, a takve ljude izbrojiš na prste jedne ruke. U pluginu to imaš uključeno od početka.

I još nešto što se naglas baš ne govori. Golem dio gitara na albumima koje voliš nastao je upravo ovako. Na naslovnicama časopisa svi poziraju uz pojačala, ali studijska je stvarnost često drukčija i nerijetko se svodi na kombinaciju prave glave i virtualnog chaina.

Popis je kratak. Električna gitara, zvučna kartica s instrumentalnim ulazom, slušalice ili monitori, neki DAW i barem jedan amp simulator. Ništa drugo ti za početak ne treba, ni pojačalo, ni mikrofon, ni obrađena prostorija.

Kod zvučne kartice bitne su uglavnom dvije stvari, kvaliteta instrumentalnog ulaza i niska latencija upravljačkog programa. Ako je tek biraš, prođi članak kako odabrati zvučnu karticu, a ako dvojiš oko softvera, pomoći će ti usporedba FL Studija i Abletona.

Od pluginova je Neural DSP najpoznatiji, ali AmpliTube od IK Multimedije, Guitar Rig od Native Instrumentsa i TONEX rade isto, a postoje i besplatni open source modeli. U epizodi se radi s Archetype Gojira, dakle chainom složenim po Joeu Duplantieru, ali sve što pokazujemo jednako funkcionira u bilo kojem drugom pluginu.

Ovo je korak koji većina ljudi preskoči, a onda se čudi zašto im sve krči. Ulazni gain se ne namješta u pluginu, nego na zvučnoj kartici. Uzmi gitaru, potenciometar glasnoće daj na maksimum i pošteno udari prazne žice, dakle onako jako kako ćeš stvarno svirati, a ne oprezno.

Gain na kartici zatim spusti tako da ti vrhovi ne ulaze u crveno ni pri najjačem udarcu. Input u samom pluginu ostavi na nuli, on je tu za automatizaciju, a ne za spašavanje loše namještenog signala.

Zašto tako? Zato što jednom kad signal preklipaš na ulazu, nijedan ti ga plugin više neće popraviti, a distorzija iz klipanja zvuči posve drukčije od distorzije iz pojačala.

Prva stvar u chainu je noise gate i to je jedina pozicija bez iznimke. U zgradi ti na liniji stoji šum, brujanje i sve ono električno mumljanje koje ćeš pri visokom gainu čuti više nego vlastitu gitaru.

Uključi gate i namjesti prag tako da ti zatvori signal kad ne sviraš, ali da ne guši tonove koji odzvanjaju. I kod vrlo nisko postavljenog praga gate će ti pouzdano odfiltrirati električni brum, pa ga ne moraš odmah zatvarati do kraja.

Kad završiš, prestani svirati i oslušni. Ako je tiho, ideš dalje. Ako nije, dizni prag u malim koracima dok tišinu ne dobiješ, ali stani u trenutku kad ti počne rezati krajeve fraza.

Odmah iza gatea dolaze pitch shifteri i oktaveri te wah. Razlog je posve praktičan: ovi efekti prate visinu tona i što čistiji signal dobiju, to je točnije očitaju. Staviš li ih iza distorzije, počnu se gubiti, a kod akorda se to čuje odmah.

Iza njih slijedi sekcija overdriveova i distorzija, dakle sve što ide ispred glave. I kad ti je pojačalo na srednjem gainu, metalci ga svejedno podguraju Tube Screamerom ili sličnim boostom, jer to ne dodaje toliko distorziju koliko pritisak u sredinama i čvršću dubinu.

Zatim dolazi sam amp, gdje namještaš gain, ekvilizaciju, master i presence, a iza njega zvučna kutija, koja su zapravo impulsni odzivi. Ovdje biraš kutiju i uz nju konfiguraciju mikrofona, što je s fizičkim pedalboardom praktički nedostižno, osim ako sam ne učitavaš vlastite impulse.

Iza kutije obično stoji master ekvilizator s parametarskim pojasevima te gornje- i donjepropusnim filtrom. Običan gitarist nikad nije imao toliku kontrolu nad cijelim svojim tonom i to je jedno od mjesta gdje virtualni svijet uvjerljivo pobjeđuje.

A sasvim na kraju su modulacije, delay i reverb. Ne zato što je netko tako odredio, nego zato što u hardveru sjede u efektnoj petlji iza pretpojačala, da ih ne boji gain ni ekvilizacija glave. Ako nisi siguran koji efekt gdje ide, prođi i članak kako odabrati gitarski efekt.

Tu počinje zabava i tu je i glavna razlika u odnosu na hardver. U jednom pluginu ovisiš o onim delayima, reverbima i distorzijama koje ti je proizvođač dao. Samo što ti možda želiš posve drugi overdrive, drugi fuzz ili konkretnu emulaciju koja ti se više sviđa.

Postupak je jednostavan. Najprije dupliciraj traku, da ne izgubiš izvornu postavku. Na kopiji iz amp simulatora ostavi uključenu samo glavu i zvučnu kutiju, a sve ostalo isključi, dakle gate, distorzije i efekte. Ispred tog plugina zatim ubaci drive koji želiš koristiti.

A sad taj trik bez kojeg to većini ljudi ne radi. Gate ti je ostao u amp pluginu, dakle tek iza distorzije, gdje ne vrijedi ništa. Rješenje je da isti plugin ubaciš još jednom na prvu poziciju, u njemu isključiš baš sve osim gatea i koristiš ga samo kao vrata. Dobiveni redoslijed izgleda ovako: plugin samo s gateom, tvoj omiljeni drive, plugin samo s glavom i kutijom.

Ponuda drive i fuzz pluginova praktički je beskonačna, a većina ih košta djelić onoga što ista kutijica košta u hardveru. U jednu večer isprobaš deset kombinacija i saznaš kako pojedina pojačala i boostovi reagiraju zajedno, a to je znanje koje ti poslije pomaže i pri kupnji pravih pedala.

Ovo u računalu napraviš u minuti, dok bi te u hardveru stajalo brdo novca. Bit je u tome da tvoj glavni distorzirani zvuk ostane netaknut, a efekti idu uz njega na zasebnim trakama, gdje im glasnoću i karakter podesiš posve neovisno.

Korak po korak. Dupliciraj glavnu traku i uključi na njoj snimanje, da uzima isti signal iz gitare. Na kopiji isključi amp i zvučnu kutiju i ostavi uključen samo gate, da ti u efekt ne ulazi šum. S te trake zatim pošalji signal na novu traku na kojoj imaš delay.

Dvije stvari na kojima sve stoji. Na svakoj paralelnoj efektnoj traci stavi mix na sto posto, jer suhi signal već imaš u glavnoj traci i ne želiš ga dvaput. A glasnoću efekta zatim rješavaj faderom te trake, a ne parametrom mix u pluginu.

Kad sada odsviraš, čuješ svoje distorzirano pojačalo, a uz njega delay hranjen čistom linijom, pa su ponavljanja jasna i ne zakrčuju miks. Ako ti se to čini presterilno, pošalji u delay isti distorzirani signal koji ide u pojačalo i ponavljanja će također biti distorzirana. Oba su načina ispravna, samo zvuče drukčije.

A odavde se to samo množi. Izlaz iz delaya možeš poslati dalje u reverb, taj reverb podići za oktavu i imaš onaj spacey zvuk koji znaš s ploča. Upravo su za to dobri pluginovi poput SoundToys EchoBoya, koji imaju filtre i postavke kakve ti ugrađeni delay nikad neće dopustiti. Takvih paralelnih putova s delayima, tremolima, reverbima i modulacijama možeš izgraditi koliko hoćeš, jedino je ograničenje snaga računala.

Dupliciraj prije nego što počneš eksperimentirati. Kopija trake ne košta te ništa, a ušteđuje ti sat klikanja kad se poželiš vratiti zvuku koji ti je odgovarao.

Latencija nije svugdje jednak problem. Vremenski efekti poput delaya i reverba otporni su na nju, jer nekoliko dodatnih milisekundi na ionako odgođenom signalu jednostavno ne čuješ. Važno je da ti glavni zvuk, na koji stvarno sviraš, bude bez latencije.

Kad počne zapinjati, povećaj buffer pri miksu, a ne pri snimanju. Dok sviraš trebaš mali buffer i nisku latenciju, pri miksanju možeš ići visoko.

Zamrzni ili renderiraj trake s kojima si gotov. Paralelni putovi skupi su procesoru, a deset otvorenih reverba položit će ti CPU.

Uvijek snimi DI traku. Kad imaš spremljen čisti signal iz gitare, cijeli chain možeš prestrojiti i za mjesec dana bez da išta ponovno sviraš. Isti se pristup isplati i pri snimanju spuštenih gitara.

Napravi si predložak. Kad imaš chain koji ti odgovara, spremi ga zajedno s paralelnim trakama kao projekt i sljedeći put počinješ odmah sviranjem.

Pitanje koje uvijek dođe: može li se ovo ponijeti na koncert? Može, i upravo se to danas i događa. Multiefekti i modeleri poput Neural DSP Quad Cortexa, Nano Cortexa ili TONEX-a u biti su snažna računala u koja složiš točno iste putove koje si izgradio u DAW-u.

Ako tek počinješ, ima smisla redoslijed koji ti neće uništiti budžet. Prvo chain doradi na računalu, gdje te eksperimentiranje ne košta ništa, i tek kad znaš što stvarno koristiš, prenesi to u podni multiefekt. Otkrit ćeš usput da polovicu stvari za koje si mislio da ti trebaju uopće ne diraš.

Namjesti ulaz na zvučnoj kartici, a ne u pluginu, i pritom sviraj punom snagom. Stavi gate sasvim prvi. Iza njega pitch i wah, zatim distorzije, amp, zvučnu kutiju i master ekvilizator, a modulacije s delayem i reverbom ostavi za kraj. Ako ti neka karika lanca ne odgovara, zamijeni je pluginom drugog proizvođača, a gate ubaci zasebno na prvu poziciju. A kad želiš zvuk koji se ne može kupiti, izgradi paralelne efektne putove s miksom na sto posto.

To je sve. Nije komplicirano, samo ima redoslijed kojeg se isplati držati. Cijeli postupak s primjerima naći ćeš u videima na našem YouTube kanalu, u prvom dijelu i u drugom, a kad poželiš isti chain složiti i od pravih kutijica, vodič imaš u članku Pedalboard od A do Ž.

Ne. Običan laptop iz posljednjih nekoliko godina bez problema povuče amp simulator i nekoliko pluginova. Problemi počinju tek kod desetaka paralelnih traka s reverbima, a i to se rješava zamrzavanjem traka ili većim bufferom pri miksu.

U miksu da i većina ljudi razliku ne prepozna, što dokazuju stotine albuma snimljenih upravo ovako. U prostoriji pri glasnom sviranju osjećaj je drukčiji, jer ti nedostaje pritisak zvučnika u prsa, ali to je stvar sviranja, a ne snimke.

Gotovo uvijek je to preklipan ulaz na zvučnoj kartici. Spusti gain, jako udari prazne žice i provjeri idu li vrhovi u crveno. Drugi najčešći uzrok je gate stavljen tek iza distorzije.

Samo toliko da bude tiho kad ne sviraš. Ako ti počnu nestajati krajevi fraza ili tonovi koji odzvanjaju, postavio si prag previsoko. Pri višem gainu trebat ćeš zatvarati više, a kod čistih zvukova često je dovoljno gate posve isključiti.

Ne. Postoje kvalitetni besplatni amp simulatori i open source modeli koji ti za početak dostaju. Plaćeni paketi poput AmpliTubea ili Guitar Riga dođu na red tek kad želiš konkretna pojačala i više mogućnosti u jednom okruženju.

Može, načelo je posve isto, samo je redoslijed obično jednostavniji. Gate, kompresor, drive, amp i zvučna kutija, pri čemu se kod basa često paralelno miješa čisti signal s distorziranim, da ti ostane dubina. U DAW-u to napraviš istim postupkom kao kod gitare.