Kako odabrati zvučnu karticu
Frekvancija sampliranja
Frekvencija sampliranja ili sampling nas informira o tome koliko samplova se povuče za jednu sekundu prilikom transformacije analognog signala u digitalan signal. Čim veći je taj broj, zvuk će biti kvalitetniji. Kod snimanja CD-a se standardno koristi frekvencija 44,1 kHz. Ovaj standard nudi i večina jednostavnih zvučnih kartica, ali vrhunske kartice mogu samplirati i na frekvencijama čak 192 kHz. Ovaj kriterije ne bi trebao biti mantra, pošto kvaliteta zvuka ovisi i od drugih kriterija. Može se reći da će snimka s 96 kHz zvuči bolje od snimke s 48 kHz,ali računalo za snimku treba čak dva puta više mjesta na disku. Profesionalci koriste studijo minimalnom frekvencijom 44,1 kHz. Kod konverzije digitalnog zvuka na analogni se koristi samo uzorak najnižeg i najvišeg dijela zvučnog vala. To znači da snimka snimljena u 44,1 kHz kvaliteti može reproducirati frekvenciju na razini približno 22 kHz. Znači još uvijek puno više nego je ljudsko uho sposobno čuti.
Dubina bita
Ovaj kriterij bitno utječe na krajnju dinamiku zvuka. Može se reći da čim je broj bitova na snimci veći, time će biti veći i dinamički raspon. Standardni CD je snimljen u kvaliteti 16 bitova. Pošto 1 bit odgovara 6 dB, dinamički raspon snimke na ovom CD-u je 96 dB. Potrebno je računati s time da će se dio ovog raspona izgubiti u elektornskom šumu uređaja a ostatak neće zvučati dobro, tiši dijelovi će zvučati glasnije. Audio kvalitete 24 bitova će biti kvalitetnije i smatra se minimalnim standardom kvalitete za profesionalce.
Sumarizacija
Zvučna kartica je uvjet da bi kućni studio ili prostorija za probe mogli postati studio za snimanje. Obavezna oprema svakog majstora zvuka i svakoga tko želi napraviti kvalitetnu snimku je njen softver za snimanje i kvalitetan audio kabel koji će spojiti audio sučelje s računalom i instrumentom, mikrofonom ili slušalicama.
Zvučnu karticu je potrebno odabrati prema broju instrumenta, koje će se snimati odjednom. Prilikom odabira treba uzeti u obzir i to kakav priključak omogućuje računalo ili notebook. Najčešći, ujedno i najomiljeniji tip je zvučna kartica s USB konektorom.
Kvalitetu snimke određuje i frekvencija sampliranja i dubina bita. Minimalan standard je uređaj s frekvencijom 44,1 kHz i 24-dubinom bita.

